Graffiti writing kao oblik subkulturne prakse

Katerina Duda; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak
Subkulturna skupina graffiti writing, koja nosi etiketu delinkventne, prepoznaje se po ostavljanju tragova po gradskim fasadama. Cilj graffiti writinga isključivo je pisanje svog nadimka, ostavljanje traga u što većoj količini i što savršenije u odnosu na pravila izričaja writinga. Slova i riječi postaju isključivo vizualni znak koji će writeru dati zasluženi integritet. Kao posebno zanimljivi spominju se odnosi unutar skupine temeljeni na strogo određenoj hijerarhiji i kodiranom ponašanju. Jednako tako, promatrajući writing u kontekstu hip-hop kulture, koja je vrlo često rodno određena, zanimljivo je pitanje odnosa prema rijetkim writericama. Kako je izvorno nastao u siromašnom društvu, materijali za crtanje najčešće su bili ukradeni; tako se među writerima do danas razvila vlastita koncepcija privatnog i javnog, dobrog i lošeg. Paradoks je u tome da pokret, koji je nastao kao underground, kao nešto nedopustivo i u sukobu sa zakonom, danas možemo naći kao dio kulturnog mainstreama. Taj ulazak graffiti writinga u mainstream zaslužan je za njegov nestanak u izvornom smislu. Pokret koji je danas prisutan prije se može nazvati post-writingom, ne samo zbog njegove komercijalizacije već i zbog promjene samog koncepta writinga. Tendencija prema sterilizaciji i elitizaciji gradova, gdje nadzor prostora videokamerama postaje gotovo neizbježan, ujedno uzrokuje i nestajanje jedne subkulturne skupine.

Ključne riječi
subkulturne skupine; graffiti writing; hijerarhija; hip-hop kultura; privatnost; komercijalizacija; post-writing

Cjeloviti tekstKaterina Duda; Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Zagreb, Croatia

Abstract
The subculture group Graffiti Writing, labelled as delinquent, is recognizable by leaving their marks on city frontages. The sole purpose of Graffiti Writing is to write nicknames, to leaving one’s mark on as many surfaces and as perfect as possible within the rules of the writing expression. The letters and words become exclusively visual images which give the writer the deserved integrity. Mentioned as particularly interesting are the relations within the group based on a strict hierarchy and codified behaviour. Equally interesting, when observing writing within the context of hip-hop culture, which is very often gender determined, is the question of the relation to women writers which are very scarce in number. Given that writing originated in a poor society, and the materials used to write were often stolen, a specific conception of private and public and good and bad developed within the group. The paradox is that the underground movement which was seen as something intolerable and in conflict with the law can now be found as a part of the cultural mainstream. The inclusion of Graffiti Writing into the mainstream caused for it to disappear in its original form. The contemporary movement can be called post-writing” not only because of its commercialization, but also because of the change in the very concept of writing. The tendency to sterilize and gentrify cities, where public space is inevitably monitored by security cameras, is in turn causing a subculture group to disappear.

Keywords
subculture groups; graffiti writing; hierarchy; hip-hop culture; privacy; commercialization; post-writing

Full text not available in English